U kontekstu suvremenog svijeta previše je zahtjeva za savršenstvom.

Često je pritisak tog nedostižnog savršenstva toliko jak da mu se teško i približiti.

„Budite prekrasni, ispunjeni, samouvjereni i samosvjesni“ – vrište ponude različitih

proizvoda sa najobičnijih tv reklama. Eh, kad bi bar bilo tako lako postići

samosvjesnost i cjelovitost. Rezultat je suvremenog pritiska  savršenosti oblika,

ljepote i nedostižnih ideala odcijepljenost od istinskoga smisla i odbačenost u tamu

vlastita prazna i ogoljela srca (a da ne govorimo o ogoljelosti novčanika).

            O kakvoj to, onda, savršenosti govori Isus i na kakvu nas savršenost on

poziva riječima koje ćemo čuti u nedjeljnom evanđelju: „Budite savršeni kao što je

savršen Otac vaš nebeski!“

            Isusov zahtjev za savršenošću nije u smislu savršenosti oblika, ljepote,

varavih i nedostižnih ideala, koji čovjeka obeshrabruju i guraju u očaj, već u smislu

životne integralnosti, cjelovitosti. Zahtjev je to za prihvaćanjem Očeva puta svim

svojim bićem i čitavim svojim životom bez podijeljenosti u srcu. Podijeljeni smo kad

želimo služiti dvojici gospodara, Bogu i svojim osobnim interesima. Podijeljeni smo

kad Boga zovemo Ocem, a živimo u strahu za svoj život i svoje potrebe.

Podijeljeni smo kad gledamo trun u oku bližnjega, a u svome brvna ne vidimo.

Podijeljeni smo kad smo dvolični, licemjerni i kad se želimo svidjeti Bogu i ljudima,

a to nije moguće postići.

           Danas je trenutak novoga početka, „konačnog sastanka“, kako reče

poznati pjesnik Mak Dizdar, „sa već davno odbjeglim i podijeljenim vlastitim

srcem“. Danas je trenutak da iz iskustva vlastita lutanja i vlastite podijeljenosti

mudro crpimo snagu i otkrijemo u čemu, zapravo, leži istinska cjelovitost i istinska

savršenost.

 K. Beljan